HVALOSPJEV STVOROVA

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
Dok čovjek nijedan dostojan nije
Ni da Ti sveto spomene ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Sa svim stvorenjima svojim,
Napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svijetlosti puno;
Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama
Koje Si, sjajne, drage i lijepe,
Po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Vjetru.
Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
I svakom vremenu Tvojem
Kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestrici Vodi:
Ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Ognju
Koji nam tamnu rasvijetljuje noć,
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi,
Slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje
I podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri nam tjelesnoj Smrti,
Kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj,
Jer im druga smrt nauditi neće.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
Zahvaljujte Njemu, služite Njemu
Svi u poniznosti velikoj!

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

ZRNCA ZA MEDITACIJU

Osobito mogu biti korisna u trudovima, dok rodilja kontrolirano diše nastojeći se opustiti.
*protivnik o kojem govori psalmist jest strah, koji uistinu može poremetit prirodan tijek poroda
Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni, jer mi se duša utječe k tebi. (Ps.56.2a)
Vapijem svom presvetom Ocu svevišnjemu, Bogu koji mi čini dobro (Ps 56, 4a-b)
Od protivnika me moćnog oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene (Ps 17,18)*
Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce  moje, pjevat ću i svirati (Ps 56,8)
Probudi se harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju(Ps 56,9)
Hvalit ću te, Gospodine, među narodima, među pucima pjevat ću tebi (Ps 56,10)
Jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja (Ps 56, 11)
Oče sveti, daleko mi ne budi; snago moja, pohitaj mi u pomoć (Ps 21,20)
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ (Ps 141, 4a-b)
Raduj se nebo i kliči zemljo! Neka huči more i sve što je u njemu! Nek se raduje polje i sve što je na njemu (Ps 95, 11-12)
Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu! (Ps 117,24)
Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem, obasjao nas Bog Gospodin (Ps 117, 26a,27a)
Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje (Ps 58, 17c-18)
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utjeha spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja (Ps 70,3)
Jer ti si, Gospodine, ufanje moje, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe, ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam (Ps 70, 5-6)
Jer je Gospodin snaga moja i pjesma, on je moje spasenje (Izaija, 12, 2c-d)

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

PJESME

A jedna žena prozbori i reče: Govori nam o Boli.
A on kaza:
Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje.
Kao što se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izišla na vidjelo, tako i vi morate upoznati bol.
I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života, vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti;
I prihvatit ćete doba svojega srca, kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima.
I gledat ćete spokojno kroza zime svojega bola.
Mnogo ste svoga bola sami odabrali.
To je gorki napitak kojim liječnik u vama vida vaše bolesno jastvo.
Stoga, vjerujte liječniku, i popijte njegov lijek tiho i spokojno;
Jer, u njegovu ruku, ako i jest teška i tvrda, nježno vodi ruka Nevidljivoga,
I posuda koju donosi, ako vam i peče usne, načinjena je od gline što ju je Grnčar ovlažio svojim svetim suzama.
Tada Altamira opet progovori i reče: A što o Ženidbi veliš, Učitelju?
A on odvrati govoreći:
Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno.
Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.
Ali, neka bude prostora u vašem zajedništvu.
Neka nebeski vjetrovi plešu među vama.
Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od ljubavi:
Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša.
Lijevajte čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste čaše.
Dajte jedno drugome od svoga kruga, ali ne jedite od iste kriške.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svatko od vas uzmogne biti i samo,
Kao što su žice na lutnji same, prembda odzvanjanju istom glazbom.
Podajte svoja srca, ali ne jedno drugom u posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca. I stojte zajedno, ali ne preblizu;
Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.
Žena, koja stajaše s čedom na prsima reče: ...
govori nam o Djeci
I on reče: Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom .
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag, niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njehove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.
Tada reče bogataš: Govori nam o Davanju.
A on odvrati:
Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju?
A sutra, što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada?
I što je strah od nužde nego nužda sama?
Nije li žeđ, koje se strašite dok vam se izvor prelijeva, neutaživa?
Ima ih koji daju prvičak od mnogoga što imaju - i daju to da bi ih drugi prepoznali, i njihova skrivena želja obezvređuje njihove darove.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad nije prazna.
 Ima ih koji daju s radošću, i taj je radost njima nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krštenje.
Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti traže radosti, niti daju opominjući se vrline;
Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor.
Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.
Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje date nezamoljen, razumijevanjem.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.
A ima li išta što ćete zadržati?
Sve što imate jednog će se dana razdati;
Stoga, dajte sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim baštinicima.
Često kažete: "Dao bih, ali samo potrebnima."
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi imate.
I onaj koje je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i vašega potočića.
I koja zasluga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja?
I tko se vi da bi ljudi morali razdrati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.
Jer, odista, život daje životu-dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo svjedoci.
I vi primaoci-a svi ste vi primaoci-ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima;
Jer, previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.
A jedan mladić reče: Govori nam o Prijateljstvu.
I on odvrati govoreći:
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba,
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza, k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći "ne", niti se suzdržavate od "da".
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer što vam je prijatelj da biste ga tražitli da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
A stari svećenik reče: Govori nam o Vjeri.
A on odvrati:
Zar sam danas o čemu drugom govorio?
Nije li vjera sve stvari i svaka misao,
A i ono što nije stvar ni misao, nego čuđenje i iznenađenje, koje uvijek niče u duši, čak dok ruke tešu kamen ili napinju krosnu?
Tko može odvojiti svoju vjeru od svojih čina, ili svoje vjerovanje od onoga što ga zanima?
Tko može rasprostrijeti svoje sate preda se i reći: Ovo je za Boga, a ovo za mene; Ovo mi je za dušu, a ovo za tijelo?
Svi su vaši sati krila što lepeću kroz prostor od bića do bića.
Tko nosi svoju ćudorednost drukčije nego kao najbolju odjeću, bolje da bude gol.
Vjetar i sunce neće mu razdrijeti kožu.
A tko određuje svoj smjer pomoću čudoređa, zatvara svoju dušu-pticu u krletku.
Najslobodnija pjesma ne dolazi kroz zasune i žice.
A komu je obožavanje prozor, da ga otvori ili zatvori, još nije posjetio kuću svoje duše, čiji su prozori od zore do zore.
Svagdašnji je vaš život vaš hram i vaša vjera.
Kad god u nj ulazite, ponesite sve sa sobom.
Ponesite plug, viganj, čekić i lutnju,
Ono što izradiste za nevolju ili za radost.
Jer u sanjarenju se ne možete dići iznad svojih postignuća ni pasti ispod svojih propusta.
I povedite sa sobom sve ljude:
Jer u slavlju ne možete poletjeti iznad njihovih nada niti se poniziti ispod njihova očaja.
I ako biste da upoznate Boga, ne budite zato odgonetač zagonetaka.
Radije gledajte oko sebe i vidjet ćete ga gdje se igra s vašom djecom.
I pogledajte u prostot: vidjet ćete ga gdje hodi po oblaku, pružajući ruke s munjama i spuštajući ih s kišom.
Vidjet ćete ga gdje se smješi u cvijeću, a onda podiže i njiše svoje ruke s drvećem.
KHALIL GIBRAN

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh