~ Tata, mama, stižem k vama

~ Duhovnost

~ Porod

~ Dojenje

~ Prva komunikacija

TATA,MAMA, STIŽEM K VAMA

Četiri puta godišnje održavamo radionice pod nazivom Tata, mama, stižem k vama na kojima kroz šest dana unutar dva tjedna razgovaramo s trudnicama nastojeći ih pripremiti na najveći događaj u životu – rođenje vlastitoga djeteta, slijedeći laičku inicijativu koja je u svijetu već dugo prisutna i prepoznata kao pomoć “mama mami”, što smo preformulirali u pomoć “roditelj roditelju”, budući da na našim radionicama sudjeluju i tate. Svaka trudnica može izabrati teme koje je zanimaju, a njihov je redoslijed: Put u tajnu života moga djeteta, Čudesne promjene-trudnoća - pogled iznutra, Vježbe u trudnoći, Priprava za porod - disanje, opuštanje i tiskanje, Porod, Prva komunikacija s djetetom, Zašto odabrati dojenje, Put ka uspješnom dojenju , te Njega djeteta u prvim mjesecima.
Voditeljice radionica i same su, neke i po više puta, prošle iskustvo trudnoće, poroda i dojenja, samostalno se educiraju uz povremenu pomoć stručnjaka i neprestano prate najnovije spoznaje putem Interneta, stručnih tiskovina i ostalih medija. Ostvarena je suradnja i sa zadarskim Odjelom za ginekologiju i porodiljstvo na čiji stručni tečaj priprave za porod trudnice uvijek upućujemo.
Bolnički tečaj se održava svaki prvi utorak u mjesecu , prijaviti se možete na telefon rodilišta 315-677 , sestri Lidiji ili Antoniji .
Osobitost je pristupa udruge Izvor u tome što budućim roditeljima ostajemo na raspolaganju i nakon što radionice prođu, tako da nas uvijek mogu nazvati i zatražiti bilo razgovor, potporu, mišljenje, razmjenu iskustva ili informaciju, bilo fizičku pomoć u kućanstvu (koja je vrlo važna majci u prvim danima nakon poroda).

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

DUHOVNOST: PUT U TAJNU ŽIVOTA MOGA DJETETA

Proces vezivanja za dijete počinje znatno prije samog poroda. Kroz susrete nastojimo osvijestiti trudnicama i njihovim supruzima činjenicu da je nerođeno dijete osjetilno zrelo i spremno za interakciju. Činimo to ponajviše kroz duhovni pristup čudesnom novom životu po kojem smo iznimno darovani i počašćeni. Kroz radionice duhovne priprave, nastojimo dublje proniknuti u pitanja koja svaki čovjek ponaosob postavlja sebi: Tko sam? Odakle dolazim? Kamo idem? Tko je moje dijete? Odakle dolazi? Krajnji cilj je pokušaj da se polaznicima približi ideja o pouzdanju u Život. Život koji se savršeno razvija u njenom tijelu, a bez ikakvog osobitog svjesnog utjecaja i aktivnosti od strane majke. Djetetu treba samo to što mu majčina posteljica može osigurati – toplinu i hranu i njene pozitivne emocije. Kako dijete osjeća majčinu uznemirenost tako osjeća i njezino smireno pouzdanje. Smireno pouzdanje je poželjan ritam hoda žene kroz trudnoću i porod.
Od začeća se u majčinoj utrobi razvija jedinstvena i neponovljiva osoba duha, psihe i tijela koja od svojih roditelja treba bezuvjetnu ljubav, prihvaćanje i sigurnost. Pozitivan protok kroz komunikacijske kanale (duhovni, tjelesni i psihički) stvara prenatalno vezivanje, a uz obogaćeni prenatalni razvojni okoliš kroz primjerenu prenatalnu stimulaciju omogućuje se i uspostava funkcionalnih neuronskih mreža. Već i na tjelesnom planu puno toga određeno je prenatalnim razvojem osjetila.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

POROD-TJELESNA, PSIHIČKA I DUHOVNA PRIPRAVA

Događaji vezani za sam porod snažno utječu na majčine osjećaje prema novom djetetu. Ključni trenutci, u kojima se događa rano vezivanje majke i oca za dijete bespotrebno se ometaju postupcima u kojima je na prvom mjestu bolnička rutina umjesto tako važnih potreba djeteta. Događa se razdvajanje majke i djeteta odmah po rođenju da bi se dijete okupalo, a zatim tako pothlađeno zagrijalo. Dijete koje je provelo 40 tjedana slušajući otkucaje majčinog srca i uživalo u toploj kupki maternice, u mraku ne treba po rođenju novorođenački odjel na kojem će biti samo, pod jakim svjetlom. Umjesto toga je potrebno da bude stavljeno majci na grudi u izravnom kontaktu "koža na kožu" i da mu bude osiguran rani prvi podoj. Majčina fiziologija je savršeno prilagođena potrebama djeteta. Kolostrum sadrži antitijela koja su optimalno prilagođena zaštiti djeteta od bakterija. Djetetovo sisanje stvara hormone koji pomažu stezanje maternice. Novorođeno dijete ima sposobnost vizualnog kontakta upravo na udaljenosti od dojke do majčinih očiju. Gledati u oči djeteta koje uzvraća pogled, držati ga na grudima dok spava u dodiru "koža na kožu" - sve je to priroda postavila kao "ljepilo" koje nastavlja uspostavljati vezu između majke i djeteta započetu u maternici.
Sam tijek poroda ima svoj ritam koji nije potrebno ometati rutinskim medicinskim zahvatima osim u slučaju opravdane medicinske indikacije. Nužno je da se svaka žena osnaži za čin poroda i tjelesno i psihički i duhovno. Da joj se osvijesti prirodnost tog čina i potreba da sudjeluje u njemu smireno i s povjerenjem. Smirenost i povjerenje nisu tek poželjna psihička stanja, ona naravno imaju velike implikacije na fiziologiju i tijek poroda. Taj čudesan, savršen, samoregulirajući proces poroda je suptilna igra hormona i odvija se na jedinstven način kod svake žene. Stoga bi se svaka žena trebala «podsjetiti» da nije najbitnije da se ritam njenih trudova i skraćivanja i otvaranja cerviksa odvija prema tablicama i grafikonima iz knjiga, već da ona taj ritam smireno slijedi i s pažnjom prati. Da pokuša položajem i ritmom disanja koji joj najviše odgovaraju prihvatiti svaki trud kao zadivljujući i skladan proces kojim je sve bliže porodu. Položaje, vježbe i vježbe disanja trudnice imaju priliku i uvježbati na radionici, ali njihova uloga je opet svojstvena svakoj ženi ponaosob. Cilj je da svaka žena pronađe položaj i ritam disanja baš onakav kakav njoj odgovara.
Osim fiziologije poroda, na radionicama nastojimo trudnice upoznati s procesom bolničke rutine kako bi se lakše pripremile za «nepoznato». Iznoseći vlastita iskustva, nastojimo im osvijestiti potrebu aktivnog sudjelovanja u porodu umjesto pasivnog prepuštanja bolničkoj rutini. Pri tome naglašavamo potrebu finog balansiranja između suradnje s osobljem i ostvarenja vlastitih potreba i želja u tijeku poroda. Iako bi prirodni porod trebao biti imperativ, za njega se najčešće potrebno aktivno zauzeti, a žena u tijeku rađanja sve je samo ne spremna na borbu za vlastita prava. Ona je osjetljiva, ranjiva, potrebna joj je neometana atmosfera puna potpore i ohrabrenja.
Porod ima i za oca vrlo veliku važnost. Sudjelovanje očeva u porodu kao potpora majci i kao svjedoka u tom čudesnom trenutku rađanja pomoglo bi uravnotežiti prve rane obiteljske odnose. Srećom, u sve više hrvatskih rodilišta omogućeno je ocu da bude nazočan porodu.

POROD – KADA JE DOBRO DJETETA NA PRVOM MJESTU

Novorođenčad osjeća bol. Porod je i za njih vrlo naporan čin. Ali taj napor je poput napora leptira koji se mora osloboditi kukuljice da bi bio spreman na let. Novorođenčad je za porod osposobljena. Pri tome im je potrebna naša nježna dobrodošlica i samo u rijetkim slučajevima medicinska intervencija.
Međutim, svjedoci smo stalnog i općeprihvaćenog ne previše nježnog postupanja s našom osjetljivom novorođenom djecom, djelomično iz straha i nevjere u vlastite prirodne instinkte. Podvezivanje pupkovine odmah nakon rođenja je samo jedan primjer vrlo stresnog čina nad našom novorođenčadi. Neposredno nakon poroda djetetovo srce i pluća prolaze dramatične promjene adaptacije relativno brzo. Iz vodene sredine u kojoj ga majka hrani preko pupkovine dijete prelazi u zračni okoliš gdje se pluća moraju proširiti i tako započeti proces disanja. Dok se ova promjena događa, pupkovina i dalje pulsira, čak i nakon poroda, pa beba ima još uvijek stari sustav oksigenacije koji obavlja dio posla dok se novi sustav polako uspostavlja. Prekidom pulsacija u pupkovini tjeramo bebu da vrlo brzo mora prijeći, brže nego li je potrebno, na sustav izvanmaterničnog života - na zračni okoliš.
Samo rijetkoj djeci je omogućen prvi i tako važni kontakt s toplim majčinim grudima i prvi kolostrum neposredno po rođenju.
Svi medikamenti koji se rutinski koriste u porodu ne bi li porod ubrzali prolaze kroz posteljicu do djeteta teškog u prosjeku 3 kilograma! Djeca koja se rađaju iz prirodnog, nemedikameniziranog poroda rađaju se aktivnija i spremnija za sisanje.
Prvih nekoliko tjedana života ključno su razdoblje za prilagodbu djeteta i roditelja. Provedena istraživanja iznova i iznova pokazuju kako su ti prvi tjedni života ključni i za zdravlje djeteta.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

DOJENJE - JEDINSTVENI I NEPROCJENJIVI DAR
ODA MAJČINOM MLIJEKU

Koji je to restoran otvoren 24 sata na dan?
U kojem je to restoranu dostupno sve ko na dlanu?
Brzo, fino, ukusno i čisto,
mada svakog dana jelo je isto,
ipak meni najdraža to je hrana,
ne bih je mijenjala ni za trpezu Kublaj Kana.
Znate o čemu se radi?
O jedinstvenoj i vrijednoj nagradi.
O mlijeku majčinom što stvorio ga je dragi Bog
i neizmjerno sam mu zahvalna zbog tog.
Zato molim bebe sve
da zdušno pomognu mamama u pripremi hrane ti.
Budite pažljive i nježne
i dobit ćete obrok bogat,
a lagan poput pahulje snježne.
Uz to mamina cika liječi i svaku bol
koja se slučajno nađe na duši malenoj.
Zato obožavam hranu tu,
mijenjala ja je ne bih ni u snu.
Vjerujte mi na riječ iako sam mala,
a svima vama koji potičete kulturu dojenja, veliko hvala.
*U 1. mjesecu života napisala Gracia Nina Milanja i njena mama Marija.
Savršeno prilagođeno djetetovim potrebama u svakom trenutku njegova razvoja, posve čisto i u najljepšem mogućem pakiranju, uvijek dostupno i savršene temperature, prvi djetetov lijek i zaštita od mnogih bolesti, a posve besplatno – majčino mlijeko.
Emocionalni i tjelesni nastavak trudnoće, prevencija zloćudnih bolesti grudi i reproduktivnog sustava, prirodni saveznik majke u povratku na težinu prije trudnoće, pomoć pri svladavanju tjelesnih i duševnih promjena nakon poroda, ostvarivanje duboke povezanosti s djetetom – dojenje.
Sve dobrobiti dojenja mogli bismo nizati unedogled, ali na koncu se ipak moramo upitati – pa zašto onda tako malo majki doji? Statistike su u Hrvatskoj poražavajuće: ubrajamo se među zemlje s najnižom stopom dojenja. Preko 30% majki u Hrvatskoj odustane već tijekom 1. mjeseca života djeteta, a do kraja 3. mjeseca 60% njih prestaje dojiti. Samo 23% žena isključivo doji do djetetova 6. mjeseca, da bi se broj dojene djece do godine dana života spustio na iznimno niskih 15%, premda je preporuka zdravstvenih djelatnika dojenje, uz dohranu nakon 6.mjeseca, do godine dana pa i duže.
Nismo skloni optuživati majke zbog ove tužne slike, makar se one koje se u ove brojeve uklapaju vrlo često osjećaju krivima ili neuspješnima, uvjerene od okoline da su žene koje imaju mlijeka nešto posebno i da ta sreća nije namijenjena svakomu. Generacija smo majki čije mame masovno nisu dojile djecu i mi, zapravo, ne možemo od njih učiti. One su se, negdje od 50-ih godina prošlog stoljeća, morale brzo nakon poroda vratiti na posao, a veliki proizvođači adaptiranih mlijeka (koja su tada bila hit u nutricionističkom, socijalnom pa i političkom smislu) uvjerili su ih da se zbog nedojenja ne moraju brinuti, nudeći im svoje proizvode i čineći tada jedan veliki eksperiment na svima nama. S posljedicama toga, još jednog u nizu pokušaja čovjeka da nadmudri prirodu, suočavamo se danas: alergični smo, u porastu je dijabetes, probavni sustav nam je oštećen, borimo se s velikom smrtnošću žena od raka dojke i malignih bolesti reproduktivnog sustava, da i ne nabrajamo dalje.
Iz toga razloga ne smijemo osuđivati majke zbog nedojenja, već kao zajednica, kao društvo, činiti sve da do njih dođe prava informacija i biti im bezrezervna potpora kad odluče dojiti. U svijetu su danas posve uobičajena laktacijska savjetovališta za roditelje, majke se organiziraju u grupe potpore dojenju u kojima se provodi edukacija i međusobna konkretna pomoć u kriznim trenutcima. Također, djeluju organizacije koje već desetljećima skupljaju najrazličitija iskustva s ovoga područja, usustavljuju ih i, u suradnji s medicinskih osobljem, šire među majkama širom svijeta (takva je npr. Laleche League International i krovna WABA – Svjetski savez akcije za promicanje dojenja) prave informacije, nasuprot uvriježenim zabludama koje mogu upropastiti majčino nastojanje da doji svoje dijete.
Educiranost majke jedan je od preduvjeta njezina uspjeha. Majka koja dojenje započinje poznavajući njegovu fiziologiju, znajući da je to prirodan proces u kojemu svaka može uspjeti, imat će više samopouzdanja. Unatoč tomu što će se, kao i gotovo 90% dojilja, u početku susresti s uobičajenim problemima, neće prebrzo odustati. U konfuziji različitih savjeta koji će je zasuti od rodilišta pa do uže i šire rodbine i prijatelja, ona će znati prepoznati prave i učinkovite. Npr. ako je ranije spoznala zašto je dojenje na svaki plač novorođenčeta jako važno za uspostavu dovoljne količine mlijeka u grudima (tzv. dojenje na zahtjev), kao i noćno dojenje, s punom sigurnošću odbit će savjet o dojenju svaka tri sata (uz dodavanje čaja između podoja, tobože radi uspostavljanja “reda” u hranjenju) koji se, nažalost, i danas čuje.
Majka koja se u trudnoći educirala o apsolutnoj prednosti vlastita mlijeka pred adaptiranim pripravcima, neće nasjesti na agresivnu kampanju koju putem časopisa namijenjenih roditeljima dojenčadi, ali i putem reklamiranja u zdravstvenim ustanovama pa i pedijatrijskim ordinacijama, vrše korporacije proizvođača umjetnog mlijeka kršeći i kod nas, u Hrvatskoj, Međunarodni pravilnik o marketingu nadomjestaka za majčino mlijeko koji su 1980. godine usvojile zemlje članice Svjetske zdravstvene organizacije. Kultura u kojoj smo odrasle mi, današnje mame, ali odrastaju, nažalost, i naše kćerke, kultura je bočice i dude. I tu nam proizvođači sugeriraju da je upravo njihov gumeni ili silikonski proizvod najsličniji majčinim grudima te da baš on spada u nužnu opremu našeg novorođenčeta. Nažalost, povjerovali smo mnogima od njih pa rođenje djeteta stvarno predstavlja financijski šok za obitelj.
Stopu dojenja u Hrvatskoj svakako neće poboljšati ni primoravanje majke da se vrati na posao prije navršenih šest djetetovih mjeseci (u tome je smislu prijedlog koji se nedavno spominjao u medijima da prva tri mjeseca mora ići majka, a druga tri otac, tobože radi izbjegavanja diskriminacije žena pri zapošljavanju, potpuni promašaj). Ako nam je, kao društvu, dobro djeteta na prvome mjestu, onda ćemo se i pri donošenju zakona njime voditi. Dobro je djeteta istinsko dobro društva, uložiti energiju u promicanje dojenja znači omogućiti budućim generacijama da rastu zdravije. Ne samo zbog biokemijskog sastava majčinoga mlijeka, nego i zato što je dojenje puno puno više od samoga hranjenja djetetova tijela.
I na kraju, želja nam je i da svojim djelovanjem doprinesemo promjeni odnosa društva prema djeci, na način da se djetinjstvo i roditeljstvo počnu shvaćati kao nešto što je vrijedno truda i ulaganja. Kada društvo shvati da su humanizacija rađanja, dojenje i osiguravanje uvjeta da majka ostane što duže kod kuće sa svojim djetetom zapravo ulaganje u budućnost, moći će ostvariti i plodove toga ulaganja, na radost svih svojih članova.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

RANA KOMUNIKACIJA S DJETETOM

Komunikacija s djetetom po činje već nakon začeća. Dijete osjeća ugodno plutanje u zaštićenoj maternici, doživljava dodir, pritisak, pokrete, majčino disanje, otkucaje majčinog srca, majčina raspoloženja i osjećaje, reagira na vanjske zvukove i svjetlost… Odnos povezanosti, komunikacije i ljubavi započinje već trenutkom začeća.
Rana komunikacija roditelji - dijete nastavlja se i razvija nakon poroda kroz svakodnevne aktivnosti dojenja, nošenja, čišćenja i presvlačenja, dodirivanja, milovanja, ljubljenja i grljenja, pjevanja, pričanja, oblačenja i svlačenja, gledanja i razmjene pogleda i osmijeha... Dojenče prepoznaje naše raspoloženje kroz naše pokrete, ton glasa, mimiku lica i mnoge druge znakove. Dijete doživljava ljubav svim osjetilima.
Od najranijih dana dijete intenzivno komunicira s okolinom te nastoji izraziti svoje potrebe. Ako roditelji svojim ponašanjem pokazuju ljubav, ako uvijek i bez iznimke odgovaraju na njegove signale i zadovoljavaju njegove potrebe, dijete stvara dobru sliku o svijetu i iskustvo da je i ono samo vrijedno ljubavi te da je svijet oko njega dobar i pouzdan. To su iskustva s dalekosežnim posljedicama za djetetov daljnji život. Ova prva iskustva dobrim dijelom utječu na djetetovu sposobnost prihvaćanja drugih osoba, na osjećaj sigurnosti, samopoštovanja, vjere u sebe i u druge.
Verbalnom i neverbalnom ranom komunikacijom razvija se emocionalna privrženost, odnos uzajamne ljubavi, u kojemu roditelji i dijete zajedno rastu, povezani jedno s drugim. Ništa u životu nije važnije od spoznaje da vas vole bezuvjetno.
Stoga treba reagirati na djetetov plač i osmijeh, jer mu na taj način pokazujemo da ga volimo. Ne treba se bojati da ćemo ga razmaziti. Današnja znanstvena istraživanja pokazuju da se dijete do godine dana ne može razmaziti. Pažnje i bavljenja u toj dobi nikad nije dosta.
Kroz ovu ranu komunikaciju razvija se emocionalna privrženost-ljubav. Upravo je komunikacija među ljudima osnovni životni motiv. Ljubav i sigurnost osnovni su preduvjeti za razvoj normalne i zdrave ličnosti. To je učinkovita preventiva brojnih kasnijih poremećaja – smetnji u ponašanju, delikvencije, ovisnosti, nasilja i zlostavljanja.
Dojenje je izvrstan način komuniciranja između majke i djeteta. U tom činu se može prepoznati nekoliko razina komunikacije: poruka djetetu " Ovdje je toplo, sigurno, ugodno. Ovdje je hrana." ugoda i utjeha dolaze putem usta,
prigodom dojenja majka i dijete se upoznaju-prepoznaju dodirom, glasom, mirisom... u trenutku podoja djetetu se stapaju sve ugode ovog svijeta- osjećaj topline, nježnosti, sigurnosti, zadovoljenja gladi i potrebe da se osjeća voljenim.
Od prvog dana u ranoj komunikaciji dijete se započinje pripremati za razvoj emocionalne inteligencije. Sposobnost doživljavanja osjećaja dijete dobiva rođenjem. Ako roditelji i okolina u najranijoj dobi ne reagiraju na djetetove osjećaje, ako ih ne prepoznaju, ne uvažavaju, ne odgovaraju na njih, ne imenuju, ne podržavaju dijete u doživljavanju i prikladnom izražavanju osjećaja, postoji mogućnost da dijete "odustane" od nekih osjećaja, nauči ih potiskivati i negirati. Zato djetetu treba toliko pažnje i bavljenja u prvim godinama života. Kako se mi ponašamo prema djeci, tako će se i ona ponašati kasnije prema nama i drugima.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

>>> vrh

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤